Fuzije i cross-dancing

Danas sam u teorijsko-meditativnom raspoloženju, tako da ovo što ću podijeliti nisu toliko stvari zapisane u kamenu, koliko moje kontemplacije o bitnim i manje bitnim fenomenima.

Crosss-dancing

Već sam jednom hvalila Daturu i već sam jednom dijelila njihov tekst o beneficijama cross-traininga, (postoji li hrvatski izraz za cross-training?) i napravit ću to opet. Ovaj tekst donosi provjerljive činjenice zašto vam je, uz ples, korisno baviti se još nekom aktivnošću. I dok definitivno preporučujem bilo koju neplesnu aktivnost uz ples, preporučujem i još poneku plesnu aktivnost uz ples.

Zašto, zaboga?

Ako ćemo pošteno, više-manje sve plesne discipline koje se ne plešu u paru posuđuju jedna od druge. Neke više, neke manje, ali svugdje ćete naći neki pokret koji je postao integralan dio dotične discipline, a da mu podrijetlo nije u toj disciplini. I to je sasvim u redu. Međutim, nije toliko poanta u stilskim usavršavanjima i unošenjima novotarija čisto novotarija radi, koliko do tehničke izvedbe. Čitala sam dosta tekstova na temu baleta kao izvorišta, osnove svih plesova. Nisam se baletom bavila ni približno dovoljno ni detaljno da bih mogla argumentirati svoje neslaganje s takvim tvrdnjama. Ipak, makar i rudimentarno znanje tehnike baleta može vam koristiti u bilo kojoj drugoj plesnoj disciplini kojom se bavite. Uzmimo samo i ono što svi zasigurno znamo, releve. Na baletu će vam lijepo objasniti koje dijelove tijela i ekstremiteta morate stisnuti i kako namjestiti težinu da ostanete na prstima ravni kao bandera, bez da se ljuljuškate s jedne na drugu stranu.

U svakoj plesnoj disciplini imate barem jedan pokret u kojem morate balansirati na prstima, možda bosi, možda u petama. I nije nimalo zabavno kad padate na nos, ili na leđa, ili, nekako, istovremeno u oba smjera.

Drugi korisni baletni element je pointe. U rumbi, primjerice, početna pozicija nekih koraka može biti upravo jedna noga u pointeu. Balet će vas naučiti na koji način kako se stopalo uopće savija/pruža, a onda i kako izvesti taj pointe ne samo sa stopalom, nego s cijelom nogom-ne zaokrećete samo stopalo u kojem god smjeru potrebno, nego rotirate i bedrenu kost u njegovoj čašici (odnosno, turnout, pozicija bez koje balet ne postoji). I elementi kao što su tendu, ronde de jambe, arabeske…Sve su to elementi na koje ćete naići i koji će vam biti korisni. Orijentalcima ne treba objašnjavati što je arabeska, svi ih znamo i svi ih obilno koristimo, i svi znamo da je riječ o izvorno baletnom pokretu, i zato je korisno naučiti kako se ona izvodi u baletu, koje su pozicije stopala, kukova, torza, te raspored težine. Ronde de jambe nađemo i u orijentalnom, ali i u društvenim plesovima, primjerice, puno ga ima, između ostalog, i u argentinskom tangu. Riječ je o atraktivnom pokretu, a da bi bio atraktivan, nije dovoljno samo mahati nogom u krugu ili polukrugu kroz zrak i prostor, nego je poanta upravo u tome da je pokret atraktivan kad se zna ispravno izvesti. I zato, balet.

Tendu-da se ne petljam u objašnjavanja kamo idu stopala, evo vizualnog prikaza-je izuzetno koristan za hodanje u argentinskom tangu. Način kretanja u argentinskom tangu je specifičan, stopala se kreću lagano polukružno, s težinom na prednjoj unutarnjoj strani stopala (onaj jastučić ispod palca). Specifikum ženskog kretanja u tangu je hodanje unatrag, a gazi se, uvijek, baš uvijek, na taj unutarnji dio stopala, i stopala nikad ne napuštaju pod. U baletu, doduše, tendu ne izvodite krećući se kroz prostor, ali mehanizam tendua je baza za uspješno izvođenje takvog specifičnog načina hodanja.

Naravno, okreti su neizostavni univerzalno korišteni element baleta. Ako znate chaine, možete se okretati u bilo kojoj disciplini. Primjerice, spotting, balans, držanje i footwork chainea neizmjerno pomaže u pivotima u standardnim plesovima.

Ali, da me ne biste krivo shvatili, nije samo balet majka svih plesova (ako ne baš majka, onda barem teta). Recimo, cuban motion, kretanje kukova u latinoameričkim plesovima olakšava učenje kizombe. Držanje i način vođenja u argentinskom tangu i kizombi su identični. Znanje orijentalnog plesa znači da bez problema možete skinuti ladies’ styling u kizombi. Bachati. Salsi. Merengueu. Reggaeton i orijentalni imaju isti vokabular i način kretanja; razlika je u držanju. Burleska…Pa burleska također dijeli neke pokrete s orijentalnim, i opet je razlika u opsegu pokreta i držanju, ali korišteni mišići i smjer kretanja su isti.

Ipak, prakticiranje nekoliko plesnih disciplina koje dijele neke pokrete, ili ideje o načinu kretanja određenih dijelova tijela, ima i svoju negativnu stranu, a koju bismo mogli generalno odrediti kao profesionalnu deformaciju. Primjerice, ranije spomenuti cuban motion, a onda i styling u kizombi, jednoj orijentalki nisu nikakav problem. Problem jest što u orijentalnom plesu za takvo guranje kuka dijagonalno nazad koristimo mišiće, dok kizomba i cuban koriste pritisak u pod. Efekt je na kraju isti, ali u tehničkom smislu problem je velik, ili relativno velik, u sportskom plesu, jer, osim stiskanja poda, ideja je  da kukove šaljete iza kontrakcijom mišića od lopatice, preko dužine leđa, dok kukova, čije je pomicanje zapravo posljedica navedenih kombiniranih akcija. Sličan se problem javlja u kizombi. Stiskanje u pod i posljedično koračanje na mjestu vam je potrebno ne samo radi stylinga, nego i radi mogućnosti plesanja u paru i komunikacije s partnerom, jer se tim stiskanjem u pod koljena pomiču naprijed-nazad, a kontakt koljenima u paru je preduvjet bilo kakvog pomicanja u kizombi, a kamoli atraktivnog izgleda plesa. Ladies’ styling u kizombi orijentalkama je najnormalniji način kretanja, ali, ako ste, kao ja, dugo u orijentalnom plesu, a kratko u kizombi, onda vas styling nesvjesno i automatski baca u orijentalno držanje, zato jer su vam mišići to naučili, a nisu još dovoljno usvojili kizomba držanje. S reggaetonom se događa ista stvar. I to su samo neki primjeri, ima ih još mnogo.

Nažalost, jedini savjet koji mogu ponuditi jest da si dopustite vremena da mentalno razgraničite dvije discipline, čiji su pokreti slični, a različiti.

I na kraju, najveća prednost cross-dancinga jest raznolikost, ili, puka dosada. Svime čime sam se bavila, bavim se, ili se pokušavam baviti, počela sam iz dosade i želje da se odmaknem od stalno istih pokreta, stilizacije, glazbe, pa i ljudi. U tom ćete kontekstu imati najviše koristi: orijentalnim se plesom bavim deset godina, i došla sam do točke u kojoj više ne znam kako napredovati, što novo uvježbati ili usprobati unutar samog orijentalnog plesa. Mogla bih se možda intenzivnije prihvatiti tribala ili ATS-a, ali, u konačnici, sve je to orijentalni ples. Zato sam krenula s kizombom. Da nije bila kizomba, bilo bi nešto drugo. U kreativnom smislu, s drugom, različitom plesnom formom, uravnotežujete eventualnu dosadu ili blokadu i zasićenost u dominantnoj disciplini, što vas dovodi u mentalno stanje da ne odustajete od nečeg čime se bavite godinama, a usput možda i pokupite neku zgodnu tehničku foru.

Fuzije

A možda i dobijete ideju za neku fuziju. Po pitanju fuzija, grozan sam licemjer. Ne volim fuzije, jer su najčešće promašaj, a s druge strane, sve više gmižem prema raznim fuzijskim točkama. Razlog za to je dosada; trenutno ne znam što više izvući iz čistog orijentalnog, i orijentalna glazba koja mi je dosad ležala, više mi ne odgovara. S druge strane, paralelno se bavim s nekoliko različitih plesnih formi, pa je nekakav logičan slijed da naginjem spajanjima.

To ipak ne znači da fuzije volim i/ili odobravam. Kažem, licemjer sam. A ne volim ih samo zato što sam u rijetkim slučajevima naletjela na dobre fuzije. Osnovni preduvjet fuzije dobro poznavanje dva stila koja spajate. Ili barem, detaljno poznavanje jednog i osnove drugog, ali onda te osnove moraju biti besprijekorne. Bolje da imate manji plesni vokabular, ali koji je tehnički ispravan.

Fuzije su zapravo siva zona plesa, i teško je govoriti što, kako i zašto. Ja bih savjetovala: manje je više. Što jednostavnija koreografija, samo par atraktivnih, show elemenata, naglasak na musicality. I to bi trebalo biti to. Ništa više, ništa manje. Mnoge fuzije pokušavaju ugurati što više od oba stila u jednu točku, zbog čega nerijetko dobijete kaotičan rezultat. Ali, u konačnici, uvijek je riječ o subjektivnom dojmu i vlastitim stilskim preferencijama. A moje se preferencije ubrzano mijenjaju, zbog čega ću biti blaža i otvorenija i prema tuđem, i prema vlastitom trudu.

Za kraj, dođite u studenom na Oriental Fusion Stars festival, čeka nas puno fuzija, a ja trenutno pokušavam smisliti fuziju koje se ne sramim. I mene jako zanima rezultat.

I, zadnje zadnje, video nečega što se jedva usudim nazvati fuzijom, a što se dogodi kad ostanem sama u dvorani. Kizomba fuzija/improvizacija, više kizomba nego orijentalni. Ipak, s oprezom ću reći da je fuzija, zato što:

A) fali mi partner

B) postura je orijentalna

C) pokreti su u osnovi svi orijentalni

D) u dvorani sam u kojoj držim orijentalni tečaj 😀

(A ako moji instruktori kizombe nešto prigovore, onda je ovo čisti orijentalni 😀 )