Dakle, koliko ste puta na satu, bilo onom kojeg držite ili onom kojeg pohađate, doživjeli mali emocionalni slom kad biste rekli/čuli: a sad to isto na drugu stranu? Jer ta druga strana se ponaša kao otuđeni rođak iz trećeg koljena: jest vaš, ali ne znate kako biste s njim točno trebali. E, tako i s tom drugom stranom ne znate što biste trebali, jer se ne ponaša normalno, ne surađuje, svaki je pokret triput teže izvesti, i dok se mučite s najsporijom brzinom, i pritom se užasavate duplo bržeg tempa izvođenja, zaključujete da su male šanse da ćete ikad: a) dovesti tu stranu do kolike-tolike upotrebljivosti, i b) ikad u koreografiji/nastupu svjesno isplanirati koristiti stranu tijela koja se tako evidentno ponaša kao da nije vaša.
Znači, događalo se? 😉
U orijentalnom plesu, gotovo svi pokreti su jednostrani, dakle, može ih se zasebno vježbati i na lijevoj, i na desnoj strani tijela; naizmjeničnim pomicanjem određenih mišića na lijevoj i desnoj strani tijela dobivamo specifičan pokret (sjetimo se samo prvih sati i učenja novih pokreta-lovili smo mehanizam pokreta prvo na jednoj strani, pa na drugoj, pa smo spajali u jedan pokret). Međutim, svi vrlo rano otkrijemo da pokreti jednom rukom, jednim kukom, jednom nogom, u jednom smjeru idu lakše od one druge. Ta jedna strana tijela-uglavnom je to ona strana tijela s kojom rukom pišemo-je dominantna; ona druga je njena ružna polusestra. Većini ljudi su lakši pokreti desne strane, mada zapravo ne možemo govoriti o generalnoj statistici: dogodit će se da, suprotno svim očekivanjima, iskustvu i nadanjima, neki pokret baš u inat ide lakše na onu nedominantnu stranu.
Ta evidentna asimetrija u snazi mišića muči me otkad sam počela plesati, a počela sam plesati prije deset godina, što je dugo razdoblje uzrujavanja, stoga sam se prihvatila istraživanja uzroka i (mogućih) metoda ispravljanja.
Koliko shvaćam anatomiju i funkcioniranje ljudskog tijela, ono samo po sebi nije simetrično. Koliko smo samo puta čuli ili pročitali onu tvrdnju da bismo bili ogavni kad bi nam lice bilo savršeno simetrično? Ljudsko je tijelo asimetrično i strukturno, i funkcionalno, i bihevioralno. Sigurno znate neke od vlastitih nepravilnosti, čak i ako ne promatrate opsesivno vlastiti odraz u ogledalu. Meni je, primjerice, lijevo oko veće od desnog, dok mi je lijevo stopalo šire od desnog; otkriće dugujem posve nasumičnom prosvijetljenju prilikom jednog kupovanja cipela.
Logična je stoga pretpostavka da ni mišići desne i lijeve strane tijela nisu posve jednaki i ne funkcioniraju na jednak način. Jedan od uzroka te neravnoteže u ponajprije snazi mišića su vanjski faktori. Najčešće je riječ o učestalom korištenju jedne strane tijela. Najjednostavniji primjer je pisanje: svima nama je, kad smo prvi put uzeli olovku u ruke, prirodnije bilo njeno držanje i korištenje u jednoj ruci. Godinama konstatno držimo olovku u toj ruci, i posve nesvjesno favoriziramo dotičnu ruku u svim drugim poslovima koje treba obaviti. Prema tome, tu ruku više vježbamo, dok druga ulazi u upotrebu uglavnom u onim situacijama kad su nam obje ruke apsolutno potrebne.
Međutim, asimetrija i neravnoteža u radu mišića ne uzrujava nas previše na dnevnoj bazi. O njoj počnemo razmišljati tek kad ju primijetimo, i to prilikom neke fizičke aktivnosti. Ako krenete pretraživati Internet u potrazi za savjetima i odgovorima, izbacit će vam rezultate koji se tiču fitnessa i body-buildinga. Činjenica jest, neravnoteža u snazi mišića postoji kod manje-više svih. Međutim, treneri i kineziolozi, iako svi odreda potvrđuju postojanje neravnoteže i nužde da se ona mitigira u što je moguće većoj mjeri, nisu previše složni oko toga kako to treba postići. Recimo, prve tri stranice koje vam Google izbaci kad pretražujete uzroke i načine rješavanja neravnoteže u snazi mišića savjetuju tri različite stvari. Slažu se, doduše da treba raditi izolacijske vježbe, dakle, raditi pokret prvo na jednoj strani tijela, pa na drugoj, ali ne mogu se dogovoriti treba li prvo vježbati dominantnu stranu ili slabiju stranu, treba li slabijoj strani povećati opterećenje, bilo u vidu većeg broja ponavljanja, rada s većom težinom, ili pak oboje, ili na objema stranama raditi jednak broj ponavljanja itd. itd. itd.
Nažalost, problematika se ne razvija dalje od toga. Mislim da je nepotrebno spominjati da, kada je riječ o plesu, nemoguće je pronaći podatke o ovom specifičnom problemu (ili to barem nije uspjelo meni). Međutim, neravnotežom snage mišića zapravo i nije potrebno promatrati u kontekstu plesa. Kako god bilo, mišiće treba (o)jačati. Ako ipak cijelu problematiku prenesemo u kontekst plesa i razmatranje kako se riješiti tog osjećaja da slabijom stranom tijela upravlja netko drugi, moramo se osloniti uglavnom na čistu logiku i osobni osjećaj. Naime, nisam kineziolog, međutim, ako jednu stranu tijela opetovano koristimo nauštrb druge-svaki put kad bih učila novi pokret, prvo smo ga brusili unedogled na desnu stranu, a lijevu neusporedivo manje-ta druga strana oslabi i treba je ojačati. Jednom sam prilikom na Shira.net našla savjet o vježbanju slabije strane, tako da joj se poveća broj ponavljanja: primjerice, hip drop na desnom kuku napravite 50 puta, a na lijevom 100. Drugom sam pak prilikom čula generalnu opasku da nema potrebe za takvim duplanjem; da je vrlo korisno već i to da svaki dan slabijom stranom tijela napravite nešto što inače radite dominantnom stranom, primjerice, da se počešljate lijevom rukom, jer na taj način trenirate mozak i stvarate nove neuralne puteve.
Usudila bih se ponuditi samo generalni savjet, a to je da slabiju stranu treba jače vježbati. Pritom je jače relativan pojam: odaberite metodu koja vam najviše odgovara, bilo to više ponavljanja, dodavanje opterećenja, vizualizacije, češljanje lijevom rukom, što god vašem tijelu odgovara kao sredstvo učenja i jačanja, dokle god vodite računa o pravilnom držanju i sigurnom vježbanju. Također, definitivno bih uz ples preporučila i još neki oblik fizičke aktivnosti, neovisno o tome imate li problema s neravnotežom snage ili ne, jer repetitivni plesni pokreti sami po sebi sporo izgrađuju snagu mišića; uz neke vježbe jačanja mišića, odnosno, dodatan oblik vježbanja, mišići se brže izgrađuju, što automatski utječe na kvalitetu plesne tehnike.
Za kraj, evo nekoliko linkova na kojima se problematika asimetrije i neravnoteže snage detaljnije objašnjava:
http://www.bodyrecomposition.com/training/correcting-a-strength-imbalance-qa.html/
Drop Dead Dancer 